Zrmanja je rijeka u sjeverozapadnoj Dalmaciji dugačka 69 km. Nastaje od jakog vrela ispod planine Poštak u južnom dijelu Like, a ulijeva se u Novigradsko more 12 kilometara od Obrovca.
To je rijeka nestalna toka koja je svojom i snagom svojih pritoka tisućljećima probijala svoj put prema moru. Dubeći tvrdu vapnenačku podlogu stvorila je jedan od najimpozantnijih kanjona i ukrasila ga brojnim slapovima i slapištima, sedrenim pragovima i šljunčanim nanosima. Teče uskom i dugačkom dolinom omeđena poljima kojima je darovala plodnost.
Nakon Žegara ulazi u duboki kanjon, koji se smatra najljepšim dijelom rijeke, a čije se strane uzdižu i do 300 metara uvis. Podno isturenih kukova rijeka je mjestimično formirala plažice od čistoga bijelog šljunka. Ovdje Zrmanja prima i svoju najveću pritoku – rijeku Krupu, koja na svom putu prema Zrmanji prolazi pored poznatog manastira Krupa, a samo 200-tinjak metara dalje nalazi se 11 metara visoki Visoki buk – najviši slap rijeke Zrmanje. Kanjon prestaje kod Ogarovog buka te rijeka dalje teče uz polja sve do slapa Muškovci i dalje do Berberovog buka.
Nizvodno Zrmanja prima još jednu pritoku – Dabarnicu, a sa njene lijeve obale nalazi se kula Klisina. Odavde se rijeka širi u akumulacijsko jezero reverzibilne hidroelektrane “Muškovci”. Ispod brane rijeka teče blagim kanjonom te nizvodno od ruševina grada Stari Obrovac pada niz Jankovića buk – posljednji slap na Zrmanji.
Na samoj obali rijeke nalazi se i grad Obrovac preko kojeg vodi prometnica od Zagreba preko Plitvica prema Zadru. Iznad grada nalaze se ruševine utvrde knezova Kurjakovića, te vertikalna litica Skočaj. Posljednja 2 km toka rijeke Zrmanje čine visoke okomite litice koje ju stišću u uzak tjesnac pred ušćem u Novigradsko more.
